Chapter

Evolucija i mnoge generacije prije nas podarile su nam nešto predivno. Taj dar je um koji vlada našim životima. Ovaj jedinstven komad visokokvalitetne bio-tehnološke opreme, nažalost, dolazi bez uputa za upotrebu.

Mnogi nisu svjesni koliko moćan stroj imaju na svojim ramenima, mnogi i ne znaju da ga krivo koriste, neki osjećaju da bi mogli bolje koristiti taj dar, ali jednostavno ne znaju kako. 

Ovaj je rad rezultat niza godina grešaka, učenja, čitanja, rada i borbe sa životom. Sada mogu napraviti povrat uložene energije i vremena u obliku ove knjige. Njezin je cilj pokazati vam svoj uvid u ovu duboku temu, kao i pokazati neke načine rada koji su mi pomogli u ostvarenju vlastitih ciljeva i boljeg života.

Niti jedan život nije bez grešaka pa tako ni moj, ali kada sam jednom zauvijek odlučio odbaciti pojam perfekcionizma kroz prozor, sve je postalo mrvicu lakše. Nisam si radio nepotreban pritisak, a u tome se i nalazi najveći problem mnogih ljudi. Kada se maknemo sami sebi s puta – put postaje lakši.

Cijeli proces često nazivam reprogramiranjem uma iz vrlo jasnog razloga: imamo stoljeća i stoljeća staničnog sjećanja u svojim tijelima, k tome vrlo jasne otiske društvenog odgoja, programiranja školskog sustava i obitelji usađenih u naš mozak. Sve te usađene ideje i linije kôda definiraju naš život uglavnom kroz podsvijest, dok ne napravimo prvi korak u bolje sutra – postanemo svjesni.

S vremenom shvaćamo da riječi i ideje koje nas vode nisu naše, niti nužno točne! Shvaćamo da ciljevi koje imamo nisu oni koje smo si mi sami zadali, već netko drugi (roditelji, društvo, okolina itd.). Kako izbrisati te linije kôda koje nam ne odgovaraju? Kako vratiti kontrolu nad vlastitim životom i zdravljem? Mentalnim i tjelesnim.

Kroz svjesnost, upornost i zahvalnost.

No, sigurno ste se upitali kakve veze ima stablo želja (slika na omotu) s našim životima? Kalpavriksha je u indijskoj kulturi poznata kao stablo želja. Postoji jedna jogijska priča koja govori o čovjeku koji je bio umoran i odlučio je odmoriti oči kod jednog predivnog stabla s mekom travom ispod njega.

Čovjek je zaspao i usnuo san. Bio je odmoran, no sada je bio jako gladan. Poželio je hranu i hrana se stvorila. Poželio je piće i piće se stvorilo. Bio je zadovoljan, no i zabrinut, misleći da je stablo ukleto i pomislio je ‘što ako se stvore duhovi’ te su i oni došli. Bojao se da će ga mučiti i ubiti i oni su ga mučili i naposljetku je umro.

Nije znao da je sjedio ispod Kalpavrikshe – stabla želja. Svaka njegova misao i želja ispunila se. I dobra i loša.

Simbolika ove priče je ta da je zapravo svatko od nas vlastito stablo želja. Kada osvijestimo moć koju imamo, možemo postići mnogo. Naše misli imaju energiju, a energija ima vibraciju. Kroz tu vibraciju mi rezoniramo ono što želimo i, uz dovoljno dugo vremena, to možemo materijalizirati u svojim životima – dobro ili zlo.

Sve što poželimo, uz malo ustrajnosti i energije možemo pretvoriti u zbilju. Sve što vidite u svijetu netko je zamislio i ostvario. Problem nastaje kada imamo um pun sumnji, negativnih misli ili strahova jer onda te misli postaju naš život. Kvaliteta vaših misli definira kvalitetu vašeg života. A energija nije beskonačan resurs. Ako je utrošimo na krivim mjestima, nemamo je dovoljno za ono pravo.

Ako imate programiran um, vaša je sudbina već predodređena u tom smjeru.

Put vaše transformacije prema sreći kreće svjesnošću.

Ona može biti pokrenuta informacijama, velikom željom za ostvarivanjem nekog cilja, nekom tragedijom ili drugim značajnim događajem u vašem životu. Bez obzira koji je razlog u pitanju, prihvatite taj trenutak i odazovite se na poziv svjesnosti.

U mom životu dio pitanja se počeo javljati u srednjoj školi i na fakultetu. Znao sam što želim od života, znao sam svoje ciljeve, ali nisam vidio put naprijed. Nisam vidio finu tkaninu života, nisam vidio uzorke ponašanja, nisam znao kako svijet i život funkcioniraju. Uz malo sreće, upoznao sam svoju buduću suprugu i krenuo sam u život ne gledajući unatrag. Kroz naš suživot i rast naše obitelji susretali smo se s nizom izazovnih situacija, a svaka je od njih zapravo pružala priliku za promjenom i rastom.

Ako smo htjeli uspjeti u svome braku, morali smo prevladati te probleme i situacije. Razmišljajući na stari način ili gledajući svijet kroz prizmu nekadašnjih shvaćanja, tako nismo mogli. Drastična situacija u našim životima (naš Mali Princ) uzrokovala je i drastičnu promjenu. Morali smo napustiti život kojim smo živjeli do tada. Jedna od niza odluka bila je da više ne radim posao „od 8 do 16 h”, već da postanem poduzetnik. Prije tog trenutka nisam ništa slično napravio i to je otprilike izgledalo kao da dijete koje nikada nije vidjelo more ubacite unutra i promatrate što će se dogoditi.

Kroz taj proces morao sam svakodnevno učiti, testirati, ponavljati, upotrebljavati sve što sam čitao, slušao, tražio. Taj proces sam ponavljao nakon revidiranja uspjeha i neuspjeha. Tražio sam što najbolje djeluje te sam odbacivao ono što me nije služilo. Te godine, koje su bile početak, bile su sve samo ne idealne. U to vrijeme u obitelji smo imali jako lošu zdravstvenu i financijsku situaciju.

U tim sam trenucima upogonio upornost i dugo nisam dizao glavu.

Nakon nekoliko godina, počeo sam bolje shvaćati ljudsku psihologiju, iz praktičnog aspekta, zbog poslovanja. Radio sam na svom zanatu i poslu, ali nikada nisam intenzivnije radio na sebi negoli tada. Taj dio se zapravo nikada više nije vraćao na staro, već se, dapače, pojačao. Kroz čitanje raznih knjiga o tome kako radi naš um i tijelo, kako poboljšati svoje zdravlje te učeći od mudrijih od sebe, dotaknuo sam, malo po malo, i treću točku – zahvalnost.

Ne možete ne dotaknuti zahvalnost kada kroz otvorene oči vidite punu čaroliju života koju ste do sada shvaćali zdravo za gotovo. Gledajući u krivom smjeru, niste vidjeli ono veličanstveno ispred sebe.

Godinama sam bio u bunilu, kako bih svojoj obitelji donio dobrobit i pozitivan korak naprijed, da sam zapravo zaboravio pogledati unatrag i više cijeniti sve što smo postigli do tada. Shvatio sam da nam nedostaje zahvalnost na svemu što imamo i što smo stvorili.

Od početka poslovanja pisao sam sve misli, razrade planova, zadatke, ideje i ciljeve u svoje rokovnike. Njih sada ima već pozamašan broj, no kada sam dotaknuo ovu treću stepenicu, upravo sam trebao novi rokovnik. Uzeo sam ga, otvorio i na prvu stranicu napisao:

Moj život je obilje bogatstva, zdravlja, novca i sreće. Zahvalan sam i ponizan. Prisutan, tu i sada.

Ova prva rečenica moja je mantra od tada. 

Pod ‘bogatstvo’ mislim na našu obitelj – to je najvrjednije što imam. 

Zdravlje moje obitelji i mene – svjestan sam koliko je bitno, predivno i fragilno, zato sam zahvalan na tome. 

Novac – omogućava nam udobniji život i sredstvo je razmjene dobara.

Sreća – ovdje mislim na istinsku životnu sreću – osjećaj trnaca od dobre glazbe, pogled u sunce, zagrljaj, poljubac, sve ono što nam život pruža…

Svjestan sam što je svijet, svega što su ljudi i što čini ovaj život.

Isto tako, svjestan sam koliko sam mali dio tog svijeta i zahvalan sam na svakom trenutku kojeg na njemu provodim.

Većina ljudi vjeruje da se, od ova tri koraka, zahvalnost najteže razumije jer smatramo da bi ona trebala biti automatski u našim životima, no to je zapravo mišić koji moramo vježbati (vrlo slično je i sa srećom!). A u svakom trenutku u životu čovjek ima toliko toga na čemu može i mora biti zahvalan!

Previše toga čovjek uzima zdravo za gotovo. Uzimamo zdravo za gotovo da ćemo se sutra probuditi nakon sna. Uzimamo zdravo za gotovo zdravlje, naše partnere, našu djecu, sunce koje svaki dan uporno izlazi na nebo. Uzimamo zdravo za gotovo sposobnosti našega kompleksnog i savršenog tijela i uma, našu svjesnost i mogućnost mišljenja.

Svjesnost donosi u život mnogo potrebnih pitanja.

Upornost donosi mnogo bitnih odgovora.

Zahvalnost donosi spokoj i smirenost duši.

Neki od vas možda su i osjetili poboljšanje u svojim životima, samo da bi opet izgubili put. Depresija, pretjerano razmišljanje, manjak samopouzdanja vraćaju se poput bumeranga natrag u život. Razlog tome je što niste reprogramirali um do kraja i izbrisali obrasce ponašanja koji vas opet dovode na loša mjesta u životu i umu.

Svjesnost pomaže detektirati što je to što moramo promijeniti, koja su od programiranja iz školstva ili odgoja bila kriva. Razlog zbog kojeg psiholozi i psihijatri često traže probleme kroz razgovor o djetinjstvu jest što su tu duboko programirana mnoga znanja i stavovi koje ne propitujemo, a često nisu točni!

Školstvo je kod nas veliki krivac za mnoge krive uzorke ponašanja. Tu možete Riječ ‘školstvo’ zamijeniti i s riječju ‘sustav’ jer su oni jedno te isto.

Učenja poput: ne razlikuj se, ne izdvajaj se, ne griješi, uvijek se uspoređuj – svako od ovih učenja dovodi veliku patnju u životu i vodi dalje od puta sreće te prirodnog života. To je kao da uzmete savršeno složenu Rubikovu kocku i uneredite je. Ona i dalje ima obilježje kocke, ali je daleko od svoje savršene prirode jer je treba nanovo složiti da biste otkrili njenu duboku snagu.

Naš um prezentira ogroman potencijal i vrlo je sofisticiran uređaj. Kako ga polako budemo upoznavali kroz knjigu, shvatit ćete da je zapravo svaki trenutak tuge i depresije zapravo poziv upomoć. Vaš mozak bori se i navija za vas! Tjera vas da razvijete vlastiti potencijal do maksimuma. Kada to ne radimo, naš mozak nas automatski kažnjava i obavijeni krivim obrascima ponašanja mi ih krivo interpretiramo. Isto tako, shvatit ćete da ste vi odgovorni za svako od tih stanja jer ih stvarate u sebi – ona nisu odraz onoga što se događa u svijetu, već kako vi to interpretirate.

Kada nešto morate to nije isto kao kada nešto želite. Kada nešto morate, vaše cijelo biće drugačije je ustrojeno. Drugačija je energija kojom nastupate, drugačija je svjesnost, drugačija je vibracija koju odašiljete u svijet.

Vidite i stvarate prilike kojih prije nije bilo. Imate hrabrosti ići u nepoznato jer znate da poraz nije opcija. Ne bojte se iluzije straha. Možete izgubiti koju bitku na tom putu, ali rat će uvijek završiti pobjedom.

Probleme počinjete zvati izazovima, a sve ono što ste nekada znali kao poslovice sada razumijete iskustveno. Lišavate se nepotrebnih emocija, poput ljubomore. Pažljivo birate bitke i ne dopuštate svakoj osobi da utječe na vaš dan. Ograničavate negativne utjecaje oko sebe, brže ih detektirate i još brže eliminirate. One koje ne možete ukloniti, s njima se suočavate (iako prije, kao ‘stari vi’, to nikada ne biste napravili).

Jedna od najvažnijih vještina koje morate imati da biste imali uspješan život jest donošenje odluka.

Poslovni svijet i sport odlični su poligoni za vježbu te vještine. Ultimativni test za donošenje odluka jest dakako – život.

Kada jednom naučite donositi odluke i provoditi ih, onda možete konstatirati da više nemate probleme u životu, već izazove. Prepreke na putu do uspjeha. A njih ima i bit će ih. Oduvijek ih je bilo, samo što vi niste bili spremni ići do kraja, niste imali alate potrebne za nošenje s njima. Niste razumjeli izazov, niste bili opremljeni da ga prevladate, niste imali upornost da ga dokrajčite.

U jogijskom učenju govori se o razrješenju karme. Mi, po rođenju i tijekom života, imamo određenu količinu karme koju moramo rasplesti. Možete to shvatiti kao neku količinu neriješenih stvari u životu, posljedice našeg neefikasnog djelovanja. Što je količina te karme veća, to je veći osjećaj pritiska u životu. Što bolje i efikasnije razrješavamo karmu, to se više primičemo stanju smirenosti.

Ali jednom kada shvatite da ste vlastito stablo želja – to je ujedno kraj i novi početak. Kraj vašeg prošlog života i početak vašeg novog života u koji ulazite svjesni, uporni i zahvalni…