Potraga za srećom postoji oduvijek.
Različiti ljudi dati će vam različitu definiciju sreće upravo zbog drugačijih vrijednosti koje imaju, drugačijih okolnosti, očekivanja, okruženja, odgoja,…
Svaka od naših riječi/poglavlja vrlo su subjektivna tema koja u svojoj osnovi ima jednu manju objektivnu bazu na koju kasnije stavljamo subjektivnu konstrukciju.
Gdje “upadamo u zamku” pri traganju za srećom?
Što ako je pojam sreće toliko iskrivljen od strane društva ili medija da trčimo za nečim što je lažno?
Što ako usmjerimo život prema nečemu što nema uporište u realnosti?
Što ako mirovina nije poanta života?
Što ako ležanje na plaži nije sreća?
Što ako je sve što smo do sada učili, zapravo, krivo?
Svaku od tezu možemo testirati u životu, ali je potrebno gledati izvan ustaljenih okvira kako bi doznali ima li ona istine u sebi ili ne.
Za to prije svega, moramo biti iskreni prema sebi i biti spremni “biti u krivu”!
Samo kroz poraze dosežemo pobjedu, samo kroz pogreške možemo stremiti prema cilju.
S druge strane, nisam siguran da je SREĆA odredište.
Ona bi trebala biti “nusproizvod” pravilnog življenja.
Ona u našim životima ne bi smjela biti samo povremeno, “samo za vikend” ili kada “imamo godišnji” – ona bi u nekoj formi ili obliku trebala biti NAŠ “čest gost”… inače je lako moguće da radimo nešto sistemski krivo u našim rutinama.
Kada radimo veće pomake u životu tada često govorimo o sagledavanju života ili životne filozofije iz drugog kuta. Pomake u gledanju na takve teme radimo iz raznih poriva – nekada je tu neki eksterni motivator ili drastična situacija u životu, nekada su to dodatne informacije ili pomak u svijesti uzrokovan drugačijim okolnostima, putovanjima, velikim odmakom od dnevne rutine i sl.
Stavovi na mnoge ove velike riječi u našim životima su uvjetovane prijašnjim učenjima i utisnutim stavovima koji su već u našoj podsvijesti. Aktivno razmišljanje o tome zašto nešto želimo i osvješćivanje tog mišića koji propituje, mogao bi biti dobar početak.
Kroz pitanja nalazimo ne samo odgovore, već i kvalitetnija pitanja za koja nismo znali da postoje. Nerijetko ćete uvidjeti da su mnoge ove riječi/poglavlja povezana jer ona zajedno čine naše živote. Njihov sklad ili nesklad će definirati koliko je naš život lagodan ili pun frikcije.
Namjerno sam ovdje ubacio malog “uljeza” u obliku riječi ‘lagodan’ jer kada govorimo o sreći mnogi ljudi misle da je poanta života “da se odvija bez poteškoća”. I tu ulazimo u petlju riječi jer vi ćete uvidjeti koliko su riječi koji put bespomoćne.
Lagodan život ne znači ništa, kao niti sreća, jer lagodan život ne može ispunjavati.
Čovjek kroz rad, trud i borbu definira suprotnu imenicu.
Bez zla nema dobra, bez teškog nema lakog, bez tuge nema sreće. Trebamo oba ekstrema u našim životima da bi bili zahvalni i… sretni.
Ustaljeni načini funkcioniranja isprva će dizati blokade i poduzimati će paniku kao što samo oni znaju, ali jednom ćete slučajno ili namjerno probati nešto drugačije i vidjeti ćete da je to predivno. Vidjeti ćete da ima više od života i više od sreće nego što ste do tada mislili. Biti će dana kad ne samo da nećete bježati od izazova nego ćete biti izmoreni i prebijeni od njih, ali opet sretni!
Netko bježi od gubitka energije, smatra da je u odmoru rješenje, no taj nije nikada radio ono što voli.
Taj nikada nije znao za što se bori.
Nema ljepšeg nego kada date sve od sebe i kada se približite vašem cilju, kada svojim rukama i radom omogućite svojim voljenima i sebi bolju budućnost. Kada nekadašnju ideju ili misao stvorite kroz upornost. Kada materijalizirate želju u stvarni život!
S druge strane sreća se nalazi u sitnicama i spojena je sa zahvalnošću, vrlo suptilno.
Tražiti sreću na krivim mjestima, tragedija je sama za sebe.
Ako se vodimo mišlju da je sreća nešto “izvana”, nešto “veliko”, “blještavo”, griješimo već u startu. U ‘modernom’ dobu provlači se nota zadovoljavanja mišića sreće materijalnim dobrima. No popunjavanje spiritualnih rupa materijalnim stvarima nikada neće zadovoljiti čovjeka.
Mi imamo svoje potrebe, emocionalne ili duhovne, a svega nekoliko je fizičkih. Razlog tome je zato što je um taj koji nas vodi kroz razna raskršća u životu i on je na kraju taj koji je zadužen za deklariranje uspjeha, sreće, zadovoljstva,…
Svaki poriv u nama, kao i želja za srećom, uvjetovan je nekim faktorom.
Ako je uvjetovan vanjskim faktorom, to je problem za sebe, ali ako je uvjetovan unutarnjim, trebamo preispitati sami sebe; “je li to zato što ja to želim ili zato što društvo ili norme to žele od mene”?
Dok god u sebi imate mehanizme ljubomore ili uspoređivanja vlastite sreće s tuđom, vaša VLASTITA SREĆA još NIJE spremna da uđe u vaš život, jer VI niste spremni za nju.
Manje je uvijek više.
Prvo treba otpustiti sve što vas više ne služi kako bi mogli pustiti nešto predivno u vaš život… kao što je SREĆA.