Ako pitate bilo kojeg slučajnog prolaznika na cesti, koja je najvažnija valuta na svijetu, većina će se složiti da je to novac.
Uzmimo sada za mentalnu vježbu da je najvažnija valuta u našim životima – vrijeme!
Jednom potrošeno, vrijeme se ne možemo vratiti.
Novac jednom izgubljen ili potrošen možemo nadoknaditi.
Vrijeme je samo jedno i kontinuirano se troši. Ne možemo ga gomilati ili posuditi.
Nastavno na temu o pametnim telefonima (i glupim ljudima) jesmo li toliko oslijepljeni novcem i svime što on može kupiti, da smo počeli olako shvaćati vlastito vrijeme?!
Sudove mijenjamo kroz drugačije promišljanje o istoj temi i za to nam često treba odmak od iste.
Nove ideje, nova perspektiva, svježa, odmorna glava… sve to funkcionira ako želite napredovati.
Većina će se složiti da je ovo jedina prilika za život koju imamo no olako će baratati resursima vlastita života, a vrijeme je itekako bitno u toj priči. Na što ga trošimo, kako ga koristimo, koliko ga cijenimo.
Gledajući generalno, vrijeme je uvijek vrijednije od novca.
Svakako da moramo “potrošiti” vrijeme kako bi “zaradili” novce i time si omogućili opcije ili bolje pozicije u životu, ali baš zato treba kvalitetno utrošiti vrijeme prvenstveno na razvoj dobre životne filozofije kako bi uvijek znali bar okviran smjer u kojem idemo i ciljeve koje želimo ostvariti.
Svako utrošeno vrijeme u ostvarivanje bolje pozicije u životu kvalitetno je utrošeno.
Iako je vrijeme svakako konačan resurs treba ga svjesno kvalitetno trošiti u svrhu poboljšavanja kvalitete života.
Ako je sve u redu, za većinu ljudi će život biti maraton, a ne sprint. Ta činjenica nas mora ponukati na trezveno razmišljanje o tome kako ćemo, to vrijeme koje zovemo život, potrošiti.
Zašto je toliko bitno razmišljati o tim stvarima?
Zato jer se potpuno drugačije ponašamo i odnosimo prema tim stvarima i u konačnici mijenjamo vlastiti život na direktan način.
Osvijestiti zahvalnost!
Ona znači da razumijemo i cijenimo ono što imamo. A imamo zaista puno!
Jednom kada zahvalnost počnemo živjeti, a ne samo razmišljati o njoj, tada smo puno postigli. Čak i nesvjesno ćemo drugačije percipirati i drugačije promišljati, kada shvatimo koliko je sve što nam je dano, predivno.
Nikada nije kasno razbiti okove starih stavova koji vas nisu služili kako bi stvorili nove i njima se vinuli visoko.
Nije dovoljno priznati grešku, treba ju ispraviti i krenuti dalje ubrzanim korakom jer vrijeme nikoga ne čeka…