U nekoliko proteklih tisućljeća ljudski rod se nije značajnije mijenjao. Društvene strukture, strahovi, pritisci i životne odluke bile su vrlo slične. Ljudska psihologija identična je danas kao i u doba Seneke. Ništa se danas nije promijenilo osim načina na koji konzumiramo informacije i (pretjerane) brzine života. Mentalni kapacitet se transhumanizmom smanjuje što pridonosi društvenoj apatiji i sve raširenijoj depresiji. Sve je uvijek isto. Povijest se ponavlja…
Nekada su se životne pozicije vrlo sporo mijenjale. Ako ste bili rođeni kao rob, najvjerovatnije biste umrli kao rob. Danas to nije i ne mora biti tako.
Iako društvena struktura postoji i dalje, sve dileme su i dalje tu ali… uz povezanost, brzinu informacija i broj mogućnosti u modernom društvu – nema izlike za promjenu vlastitog života na bolje.
S tom tezom se vraćamo na početak – zašto se usprkos svemu društveno tkivo nije dramatično promijenilo kroz tisućljeća? Zbog genetike ljudi? Zbog utkanih društvenih normi toliko duboko u nama? Zbog odgoja? Zbog kulture?
Svaka promjena u životu iziskuje zaista veliku količinu energije i determiniranosti individue. Ali preduvjet koji većini nedostaje jest – svjesnost!
Kako bi polako izašli iz vlastite glave i iz fiktivnih barijera društva, odgoja i socijalnih normi moramo biti svjesni toga što smo mi i koja je korelacija nas u odnosu na rečene strukture. Iako je kroz povijest bilo mnogo mudrih ljudi, tragova uspjeha, predivnih knjiga i sjajnih misli – sve njih nećemo moći razumijeti dok god imamo “prevučenu koprenu” preko očiju.
Velika kočnica u tom negativnom krugu je upravo odgoj/društvo i školstvo. Prva dva (najbitnija) desetljeća života vi ste uvučeni u kolotečinu koja je u svom vrtlogu mnoge utopila. Ljudi su odustali od onoga što ih čini ljudima, programirani na krivi način da iracionalno gledaju na svoj život i okolinu koja ih okružuje.
Kroz želju za buđenjem i radom na sebi doseći ćete razinu svjesnosti koja će vas poput crvene pilule iz Matrixa šokirati, ali i osloboditi, jer nećete više biti vezani okovama kojima ste do sada bili sputani.
Život nije kompliciran koliko ste mislili, pozicije se mogu mijenjati i vi možete kontrolirate svoj život. Ako maknemo ego u stranu i otvorenih očiju prihvatimo lekcije prirode oko nas nije kasno vratiti presudan balans uma i tijela za vlastito fizičko i mentalno zdravlje.
Čovjek je u “modernom” dobu toliko odmaknuo od onoga što je prirodno da je točna teza koja govori da ulazimo u eru transhumanizma. Stapanje čovjeka s tehnologijom jest evolucija ali u krivom smjeru. Ona oduzima humanost koja nam je dana pri rođenju. Što je čovjek “moderniji” to više opada njegov kapacitet i korištenje kognitivnih sposobnosti. Danas je sve manje ljudi koji razmišljaju vlastitim “glavama”.
Poput duboke intuicije, svi ti ljudi znaju da nešto ne valja sa tom slikom svijeta. Znaju da je tu nešto neprirodno ali vođeni lošim rutinama i krivim programiranjem nemaju dovoljno prostora za manevar. Čak i kada čovjek postigne višu razinu svjesnosti i započne raditi na sebi, nije još izašao na prostor potpune slobode. Taj proces traje niz godina dok se ne reprogramiramo natrag na bazne postavke koje su u skladu s razumom i prirodom.
Nije bitno koliko je godina u vašem životu nego koliko je života u vašim godinama. Mnogi prožive cijeli život, a da zapravo nikada nisu živjeli. Nisu raširili svoja krila, nisu otvorili svoj um, znali su da postoji nešto više ali iluzije i strahovi držali su ih u zlatnom kavezu koji ih je na kraju lišio onoga što ih čini ljudima.
Zamka je odrasti.
Zamka je prestati trčati, prestati slušati muziku, prestati propitivati sve oko sebe.
Zamka je misliti da nemate opciju.
Zamka je misliti da ne možete bolje ili da je subina protiv vas.
Vi ste kreator vlastitog scenarija života, vi ste direktor fotografije, vi ste glavni glumac, vi ste producent i vi ste režija. Sve što nedostaje je riječ i djelo akcije!
Jack Kornfield: “The trouble is, you think you have time.”
Da, upravo smo to…kreatori vlastitog scenarija života.Prije ili kasnije svatko od nas dođe do te spoznaje ,a opet nikad nije kasno za bilo kakav preobrat pogotovo ako krene u pozitivnom smjeru oslobađajući se pritiska koji te je godinama gušio i nije dozvoljavao uopće razmišljati na taj način.Imam potrebu zahvaliti ti se jer
upravo čitajući tvoje kolumne i odabir jako malog kruga prijatelja istomišljenika potakli su u meni vrtoglavu oluju razmišljanja baš u tom smjeru,ali ne samo to nego i primjenu svega dobroga i onoga što mene čini sretnom i zadovoljnom🥰
Ajme, puno hvala Lucijana na tvom komentaru! Drago mi je da se kolumne čitaju i da nailaze na prave oči… drago mi je za tebe i drago mi je da aktivno razmišljaš i ideš u smjeru koji te čini sretnom, to je bit svega. I da – nikada nije kasno!