Volio bih vjerovati da smo svi kao djeca (a neki od nas i kao odrasli) gledali u oblake i razaznavali u njima razne oblike. Vidjeli smo zmajeve, životinje, ljude, grimase, planine i razne druge likove.
To je jedna od onih vježbi koja opušta naše biće i um, vraća nas u vrijeme kada je sve bilo jednostavnije. Osjećaj lakoće nas preplavljuje kao kada gledamo u more i valove. Stapanje s prirodom u bilo kojem obliku uvijek je kvalitetna aktivnost.
Upravo zbog silne želje da budemo neprirodni, drugačiji od prirode i snažniji od nje postajemo zapravo maleni i nesretni. Jer mi i priroda smo povezani, a gledanje u nju i sve njene čarolije čini nas ispunjenima i sretnima.
Koja je to babaroga iz nas istjerala tu jednostavnost i dječiju znatiželju poput aktivnosti traženja oblika u oblacima?
Društvo, odrastanje, norme,… sigurno nisu pomogle, ali sve te stvari nisu jedini krivci. Najveći krivci smo svakako mi jer smo bili slabi, povodljivi, nesigurni, da smo se iskrivili pod bilo kojim i svakim utjecajem iz okoline od strane bilo kojeg ‘valjanog’ autoriteta. U tom procesu izgubili smo ono dječije, plaho, iskreno i znatiželjno.
Ali to ne mora biti tako. Naša nutrina, naša intuicija često će nam poput iskri slati impulse koji će na propitivati, pokušati probuditi, a mi smo ti koji ćemo taj poziv ili ignorirati ili u potpunosti prihvatiti. Potrebna je samo jedna situacija, samo jedna čvrsta odluka da krenemo u životu potpuno drugim smjerom. Poput Rorschachovog testa s mrljama vjerujem da nam oblaci pokazuju ono što je u nama.
Čovjek u životu vidi ono što želi vidjeti. Dobiva samo ono što je želio i pomislio. Naš život je u konačnosti odraz onoga što smo mi.
Uvijek sam bio mišljenja da se ne isplati zbog svijeta izgubiti dijete u sebi niti prestati tražiti ono lijepo.
Za kraj ću vas pustiti s jednim prekrasnim citatom Anthony Hopkinsa:
“Moja filozofija je: što ljudi govore o meni nije moja briga.
Ja sam tko sam ja i radim što ja radim.
Ne očekujem ništa i prihvaćam sve.
I to čini život lakšim.
Živimo u svijetu gdje su pogrebi bitniji od preminulih, brak je bitniji od ljubavi, izgled je bitniji od duše. Živimo u društvu koje pati od etiketa, a prezire sadržaj.”